EMOCIJE
Emocije se odnose na uzbueno stanje organizma koje se očituje u karakteristinom doživljaju određenim fiziološkim promjenama i vanjskom ponašanju (izražavanju emocija).
Može se reći da su emocije reakcije koje upravljaju nečijim ponašanjem i služe kao informacije koje nekome pomažu postići ciljeve. (Peter Salovey).

EMOCIONALNI RAZVOJ
Emocionalni razvoj jedan je od najvažnijih procesa u razvoju ličnosti. Određen je biološkim dispozicijama (nasljeđenim mehanizmima reagiranja) na koje mi ne možemo puno utjecati, ali emocionalni razvoj određuje i socijalno okruženje u kojem mi možemo pridonijeti kao uzor (model) za imitaciju načina izražavanja emocija te namjernim odgajanjem kontrole emocija.
Odgovarajuće emocije su osnova povoljnog socijalnog razvoja, a njihova socijalizacija događa se na tri načina:

1. Promatranjem i oponašanjem - dijete ostvaruje kontakt s okolinom i uči koje situacije, predmeti, pojave trebaju izazvati pojedine emocije kao strah, radost, a koje ne.
2. Socijalna okolina daje modele za oponašanje načina i intenziteta emocionalnog izražavanja. To su mimika, kretnje, govor i njihov intenzitet u izražavanju i priopćavanju drugima npr. tuge, veselja, straha...
3. Socijalnim učenjem se postiže kontrola emocija (samoregulacija). Socijalna okolina namjerno odgaja dijete da izražava emocije na društveno prihvatljiv naćin.

Emocije djeteta predškolske dobi razlikuju se od emocija odrasle osobe. One su jednostavne, spontane i odmah nalaze odgovarajući izraz, česte su i kratkotrajne, snažne i nestabilne, preplavljuju dijete, a ono ih pokazuje otvoreno to omogućuje laki uvid u njegov svijet.

U izražavanju i reguliranju emocija djeteta veliku ulogu ima bliža okolina - roditelji, a kasnije i odgojitelji te je zato bitno da je upravo ta okolina empatična i da pravovremeno reagira na signale. Za dobar emocionalni razvoj djeteta bitna je osnovna bazina sigurnost (nisam sam).
Dijete postupno uči izražavati emocije i razumijeti emocije ljudi koji ga okružuju. Upravo u ranom djetinjstvu djeca moraju naučiti kako regulirati emocije, tako i prepoznati opasnost, prevladati strah i tjeskobu, kako razvijati prijateljstva i s vremena na vrijeme podnijeti samoću, a za sve to djetetu je potrebna pomoć odraslih.
Ta pomoć potrebna mu je:

• da se snađe s onime to se događa u njemu i oko njega,
• kako bi dolo u dodir sa svojim vlastitim osjećajima, osvjestilo svoju potrebu i unutarnje stanje,
• naučilo imenovati svoje vlastite osjećaje, spoznati ih i govoriti o njima,
• naučilo prepoznavati osjećaje kod drugih, dijeliti svoje osjećaje s drugima,
• steklo iskustvo izražavanja osjećaja na različite naćine,
• razumjelo emocionalnu reakciju na neki događaj i predvidjelo njezinu posljedicu,
• naučilo da je moguće odabirati načine izražavanja i ponašanja u emocionalnim, situacijama.

TRI NAJČEŠĆA EMOCIONALNO POGREŠNA STAVA ODRASLIH (Daniel E. Goleman):

1. POTPUNO ZANEMARIVANJE OSJEĆAJA - dječju uznemirenost smatraju beznačajnom, kao situacija će se smiriti sama od sebe.
2. SUVIŠE POPUSTLJIVI - primječuju kako se dijete osjeća, ali misle da je svako preživljavanje emocionalne krize korisno.
3. ONI KOJI NE POŠTUJU DJEĆJE OSJEĆAJE - obično osućuju, strogi su i u kažnjavanju.

RIZICI ZA EMOCIONALNI RAZVOJ:

• Nezadovoljene emocionalne potrebe.
• Nedozvoljavanje i neprepoznavanje temperamenta, nedostatak emocionalne komunikacije.
• Grubost u ophođenju, prevelika ograničenja, nepoticajna okolina.

Nemoguće je dijete "poučiti" kako da doživljava i to da osjeća, ali evo kako mu možemo pomoći u regulaciji i iskazivanju emocija:

• Poticanjem pozitivne slike o sebi, empatije i prosocionalnog ponašanja.
• Uživljavanje u emocionalne situacije drugoga (sjeća kako je tebi bilo kad...).
• Pružanje pomoći govorom, ohrabrivanjem, verbaliziranjem vlastitih i tuđih emocija.
• Razne prčie za djecu koje obrađuju emocionalno nabijene situacije.
• Relaksirajue i tjelesen aktivnosti koje omogućuju pranjenje nakupljene napetosti.
• Raznovrsne likovne, glazbene i dramske ekspresivne tehnike koje omogućuju djeci opuštanje i proradu potisnutih osjećaja.
• Simboličke igre, prorada emocionalnih iskustava, igre pretvaranja, dramatizacija.

Ono to djetetu treba jest osoba koja je znatiželjna i zainteresirana za njegov unutarnji svijet, koja je spremna podijeliti svoje vlstite doživljaje i očekivanja s djetetom i pritom jasno postaviti granice dopuštenog ponašanja.

---

Ostale aktualnosti:

23. travnja 2012. — Škola koturaljkanja i tenisa na Šalati
21. ožujka 2012. — Zimovanje djece u Sloveniji
5. ožujka 2012. — Potočnice i vrapčići u Gradu Mladih
12. prosinca 2011. — Vježbaonica za studente
8. prosinca 2011. — Na pošti
7. ožujka 2011. — Vrtić prije škole
7. veljače 2011. — Poticajno čitanje
27. rujna 2010. — Novi početak
20. svibnja 2010. — 2. susret generacija
3. veljače 2010. — Prevencija poremećaja u govoru djece
3. prosinca 2009. — Najčešće teškoće u jezično-govornom razvoju djeteta
29. listopada 2009. — Izlet na Ključić Brdo
6. listopada 2009. — Ljetovanje na Velom Lošinju
9. srpanj 2009. — Idemo na put
2. lipanj 2009. — Grad mladih
9. travanj 2009. — PROJEKT - DAR PLANETI ZEMLJI
18. veljača 2009. — Krijesnice, Bubamare i Pčelice na zimovanju
11. prosinac 2008. — Djeca i Božić
22. listopad 2008. — Senzorna integracija
18. srpanj 2008. — Kako poticati emocionalni razvoj djeteta
21. veljača 2008. — Web znakovi upozorenja
24. siječanj 2008. — Studentska praksa u vrtiću Medveščak
29. studeni 2007. — Odvikavanje od pelena
29. studeni 2007. — Griženje među djecom jasličke dobi
5. listopad 2007. — Male bebe
12. rujna 2007. — Opet zajedno!
12. rujna 2007. — Dani Hrvatskog olimpijskog odbora
17. svibnja 2007. — Dječji vrtić Medveščak na danima dječjih vrtića Grada Zagreba 2007.
10. svibnja 2007. — Mali olimpijci
26. ožujka 2007. — Mali ekolozi
12. ožujka 2007. — Posjet engleskih kolega